Morala sam prvo njegov sud da čujem, pre nego što iko išta kaže... I izgleda da on mene trenutno razume bolje nego ja samu sebe. I što je najvažnije od svega - iskren je... Kako onda da ga oteram od sebe... Sad kad je moje čudo videlo ono što je trebalo i prokomentarisalo, možete i vi ostali da komentarišete :D
23:50 -
- Nedostaješ mi...
- Pa... ti dođi.
- Sad???
- Uh, da, kasno je. Nemaš čime.
- Za mene nije, dolazim.
- Jesi li normalan?
- Ne postavljaj glupa pitanja. Za 20 minuta sam kod tebe.
- Kako? Čime? Hej bre...
- Vidimo se.
00:15 -
- Kasniš :D
- Ćuti bre budalo...
02:45 -
- Znaš da te obožavam...
- Znam.
- Hm... i to je to?
- Da.
- Mrzim te stoko.
- Ne laži...
- Ajde samo ćuti, molim te...
03:00 -
*Čime li sam zaslužila da me on toliko voli. Nisam mu ništa dala. Mi se čak ni ne poznajemo. I evo, sad ćutimo. Čak mi i to prija sa njim. Ne razumem ovo moje prokleto srce. Toliko dugo je odbijalo svakoga a onda se kao malo dete predalo detetu. Ne smem to da mu uradim. Isuviše je mlad. Šta je on video, prošao...*
- Ej, šta je bilo...?
- Ništa, što?
- Pa ćutiš...?
- Pa ćutimo već pola sata, zajedno...
- Ne... sad drugačije ćutiš... znaš me znam te, ajde, reci šta je.
*I kako da ostanem ravnodušna. Kako kad me kupuje svakom rečju, svakim delom, svakim dodirom...*
- Ništa, ozbiljno.
- Ne lupaj. Ne brini se, nisam ja toliko mali, mogu ja svašta da podnesem.
- Obožavam te.
- Znao sam.
Ko kaže da čuda ne postoje...
Ja kazem da zivis. Ne brini... Dok se ti dobro osecas, nista nije bitno>
Autor behappy am 01 Sep 2011, 20:21ja drzim fige.
Ljubim te, sestrice.. i cekam da te vidim