Kec, kec, sedi nedovoljan
Autor cicilly | 8 Sep, 2011
Ovako, da se odmah na početku razumemo, ja zaista slušam razne vrste muzike, od klasičnih melodija i milozvuka duhovne muzike, preko rock-a i punk-a, pa do tamburice i naše izvorne muzike. Pevala sam u crkvenom horu dugi niz godina, u kafanu volim da svratim uvek, a i dobre rock svirke me ostave bez daha... I kao neko ko je muzički obrazovan, ko se muzikom bavio/bavi, zaista ne mogu da razumem ni ljude ni muziku koju izvodi 'baja' sa linka iznad, ili 'cica' sa linka ispod.
Da zanemarimo plagirane turske melodije, koje donekle i mogu da budu prihvatljive. Šta je ljudi s tekstom. Ili bolje da pitam: Šta je s mozgom??? Mozga bez.
Smatram da pesma može da ima nedostataka koji mogu da se nadoknade dobrim aranžmanom, ili dobrim tekstom, pevljivom muzikom... Ali MNOGE pesme nemaju ništa kvalitetno. I opet su hitovi. Ređaju se hit do hita. Pevač do pevača. Da ne kažem, moj do mojega.
Obradujem se kao malo dete kada vidim nekoga mlađe generacije da ume da prepozna kvalitetnu muziku... To je takav raritet danas da se prosto bojim za budućnost muzike.
Pre neki dan, sanjarenja je postavila jednu od najlepših klasičnih melodija, Betovenovu Mesečevu sonatu, lutajući potom youtube-om slušajući neke od mojih omiljenih klasičnih melodija naiđoh na posve začuđujuć komentar - da je takva muzika gej, stara, prevaziđena, i da će ih Justin Bieber sve oduvati. Detence koje se tek ispililo. Za malo ne padoh sa stolice. Ej, muzika stara vekovima, vanvremenska i vanserijska. Kompozitori koji su stvarali magiju. I to sve će oduvati metiljavo detence koje se čepi. Pederčić sa bogatim roditeljima. Avaj, svete, avaj planeto.
Jedan od mojih profesora, dr Jovica Trkulja, u svojim radovima i izjavama koristi dva jako interesantna termina - antiintelektualizam i ostrakizam intelektualaca. Citiram jedan od njegovih intervjua: Dakle, antiintelektualizam i ostrakizam intelektualaca je nasa sudbina. Njihove pojavne manifestacije su veoma razlicite: od enormnog devalviranja intelektualnog rada i usluga, do povremenih antiintelektualnih udara centara politicke moci po autonomnoj inteligenciji i hramovima kulture.
Dakle, ne možemo pobeći od toga. Svet više ne zna da ceni rad i kvalitet. Šund i kič na svakom koraku, u velikim količinama.
Ostaje samo da se tešim na malim oazama kvalitetne muzike. Da nastavljam da se radujem kao malo dete kada upoznam nekog ko ume da prepozna kvalitet, da ceni umetnost i poštuje prošlost.
A svet... Ode svet u krasni Honduras...
Ne raztumem modu u muzici. Ili valja ili ne valja. A Betoven je broj jedan za mene, pa solidan razmak, pa svi drugi. "Skuvala " sam još jedan o Betovenu...morala sam :)
Autor sanjarenja56 am 08 Sep 2011, 19:06